Kapetan je, prije svega, iskreno prijateljstvo.

Ono iskreno srednjoškolsko, kada jedine vrijednosti koje smatramo bitnim su one koje nas čine boljim i ljubaznijim. Upravo iz tih srednjoškolskih dana se kreiralo ovo naše “kapetansko” društvo, iako tada toga još nismo bili svjesni. Ali to i jeste prava srž prijateljstva. Kreiraju se u momentima tokom kojih ne razmišljaš o tome koliko će trajati niti kakvi valovi izazova će ga zapljusnuti. Samo uživaš u društvu osoba uz koje se ti osjećaš bolje.

Kako smo zajedno odrastali i postajali uspješni ljudi, tako je i naše prijateljstvo odrastalo i postajalo snažnije. Kroz godine, Kapetan je postajao bogatiji za nove prijatelje.

Kroz godine smo se, također, i mi mijenjali – zaljubljivali, udavali, ženili, osnivali porodice i selili – ali naše prijateljstvo i naša povezanost je samo jačala. I tu dolazimo do valova izazova koje smo spomenuli.

Bolest.

Neočekivana, nepredvidiva i nemilosrdna.

Val koji je našeg Kapetana – naše prijateljstvo – stavilo u situaciju u kojoj se nikada niko od nas nije našao. Jedino što smo u tom momentu znali, nešto u što smo bili sigurni, je to da imamo jedni druge. Možda nismo znali kako ćemo mu pomoći, ali smo znali da ćemo uraditi sve što je u našoj moći.

Nažalost, ovaj val nas je potopio prije par mjeseci. Potonuli smo duboko, do razine kada voda više nije “providna”, kada sve što vidiš oko sebe je tmina, a najglasnije što čuješ je tišina.

Jedan od članova naše životne “posade” više nije s nama. Borili smo se, naše prijateljstvo nam je glavni svjedok, ali je val bio jači. Kako je vrijeme prolazilo i naše vrijeme pod vodom se pretvaralo u vječnost … shvatili smo – on je s nama i to se nikada neće promijeniti. U našim je srcima.

Vrijeme provedeno pod vodom nam je dalo prostora da razmišljamo. Da razmišljamo pojedinačno. Zajedno. Na planini. U sobi. U našim pubovima. Da plačemo. Vrištimo. Smijemo se. I prisjećamo. Da spoznamo bitne i bezvremenske istine – da smo kao grupa sposobni pomoći jedni drugima. Da nikada jedni druge nećemo ostaviti same. Spoznali smo da je naša pokretačka snaga utkana u našoj svakodnevnici i sveprisutna kroz naša druženja, te da porodica nisu samo oni s kojima se rodimo – nego i oni koje odaberemo na našem putu. Motivisani tim istinima, pretvaranjem oštre boli u snagu, polako izranjamo. Svjesni da nas mnogi valovi života očekuju, ali da nas to neće spriječiti da dalje istražujemo sve ljepota ovog životnog okeana. Upravo iz te snage da izronimo iz dubine potiče naša ideja o pozitivnoj energiji i entuzijazmu koji nam govore da, kao društvo, imamo odgovornost da se usmjerimo na pozitivne promjene u zajednici i pružanje podrške drugima.

Kada sagledamo zadnjih dvadesetak godina koje smo proveli zajedno, osjećamo da naša priča, naše putovanje i burne vode koje smo zajedno prošli mogu biti dovoljan okidač da inspirišemo druge kroz priču iskrenog prijateljstva.

Kroz formiranje jedne ovakve fondacije želimo ovjekovječiti sjećanje na našeg prijatelja i borca tako što će sve što radimo imati jedan cilj – da utaba uvjerenje da prave vrijednosti nisu izgubljene, nego samo sa njih trebamo skloniti prašinu, te da su prava prijateljstva temelj kvalitetne lokalne zajednice. Jer ako njegujemo lokalnu zajednicu koja naglasak stavlja na kolektivni napor i snagu koja prijateljstva mogu napraviti, onda znamo da smo kreirali mjesto odakle će početi sve pozitivne promjene.

E, upravo zbog toga Kapetan.

Kapetan je ideja koja nas i porodicu koju biramo uspješno navigira kroz životne bure